U više od stoljeća dugoj povijesti HEP-a 28. siječnja 1993. g. je zasigurno jedan od datuma za sjećanje. Toga dana, točno u 10,48 sati, osujećen je pokušaj rušenja brane Peruća na rijeci Cetini u blizini Sinja.
Svi crni scenariji mogućih događanja na brani, u elektrani i cijelom njenom okruženju započeli su još 17. rujna 1991. g., kada je neprijatelj (bivša JNA i srpske paravojne formacije) zaposjeo objekte brane i strojarnice te u injekcijsku galeriju i preljevnu građevinu postavio na pet mjesta između 20 i 30 t eksploziva (TNT). Namjera neprijatelja bila je potapanje nizvodnog naseljenog područja sa 40 tisuća stanovnika. Sedamnaest mjeseci nadali smo se sretnom ishodu, ali i strepili od katastrofe. Čak i uz spoznaju da je brana, od srpnja 1992. g., bila pod nadzorom UNPROFOR-a, koji je preuzeo i potpunu odgovornost za sva događanja u vezi s njom. Međutim, 27. siječnja 1993. g. četnici su se vratili na branu i ponovo je okupirali, a dan poslije, tog kobnog 28. siječnja, međunarodne snage je napuštaju. U tom presudnom trenutku Hrvatska vojska uspijeva, u izravnom oružanom sukobu, potjerati neprijatelja koji je, prilikom povlačenja, aktivirao postavljeni eksploziv i znatno oštetio branu.
Krajem svibnja 1996. g. završena je u cijelosti obnova brane, koja se smatra jedinstvenim graditeljskim zahvatom u svjetskim razmjerima, baš kao što je i pokušaj njenog rušenja bio jedinstven i dotad neviđen vandalski čin: Bio je to početak novog života brane o kojoj ovisi rad elektrana našeg najznačajnijeg Cetinskog sliva!
