Iako je više drugih gradova na
tlu današnje Republike Hrvatske, primjerice Vodnjan (1889. godine), Đurđenovac
(1891.), Rijeka (1892.), Čakovec (1893.), Bakar (1894.) ili Zadar (1894.) i
prije Šibenika koristilo električnu energiju u javne svrhe, neka bitna obilježja
šibenskog elektrifikacijskog pothvata iz 1895. godine bila su presudna za izbor
28. kolovoza kao Dana Hrvatske elektroprivrede, odnosno početka
elektroprivredne djelatnosti na tlu Hrvatske. To su: svrhovito izgrađena hidroelektrana izmjenične
struje s visokonaponskim prijenosom, transformacija i razdioba (distribucija)
pri niskom naponu, prodaja električne energije potrošačima, dakle tehnologija i
poslovanje svojstveno i sadašnjim javnim elektroprivredama svugdje u svijetu.
U prigodi Dana HEP-a ljetni
dvobroj HEP Vjesnika donosi poseban prilog o povijesti električne energije na
području Hrvatske i ključnim događajima i procesima u povijesti Hrvatske
elektroprivrede.
Iz priloga izdvajamo nekoliko
zanimljivih podataka. U prikazu razdoblja od 1959. do 1989. godine, navodi se da
je tijekom tih 30 godina izgrađeno čak 20 većih i velikih elektrana, što znači
da je prosječno svaku godinu i pol dana puštana u pogon jedna nova elektrana.
U tom je razdoblju izgrađena i
Nuklearna elektrana Krško, i to razmjerno brzo. Bedževi koje su nosili
zaposleni pri izgradnji NE Krško i veliki plakati na gradilištu prenosili su
poticajnu poruku: ”On the line in the seventy nine” (Na mreži ’79). Do prvih
kilovatsati u mreži zakasnili su ipak (samo) dvije godine.