Važan dan u povijesti Cetinskoga kraja u sjećanjima je svih
onih koji su tom zlom vremenu svjedočili na različite načine: kao borci, političari,
stručnjaci, rukovoditelji i radnici, kao stanovnici Sinjskoga polja, kao
novinari… Oslobađanjem brane HE Peruća spriječen je najstrašniji planirani
scenarij katastrofičnog potopa i potpunog uništenja tog područja.
Podsjetimo, nakon što je 17. rujna 1991. neprijatelj
zaposjeo područje unutar kojega je bilo akumulacijsko jezero, brana i
strojarnica HE Peruća, u kontrolnoj galeriji brane i preljevnoj građevini
postavljeno je između 20 i 30 tona eksploziva. Premda su od srpnja 1992. branu
nadzirali pripadnici UNPROFOR-a, sa strepnjom se dočekivao svaki novi dan. Neprijatelj je 7. siječnja 1993. ponovno zaposjeo branu, a dan poslije su se s tog
područja povukli dotadašnji njeni čuvari - međunarodne snage. Bio je zadnji čas
za odluku i akciju Hrvatske vojske, koja je uspjela osloboditi područje od 240
četvornih kilometara i tako spriječiti da razorna snaga vodene bombe iz prepunog akumulacijskog jezera potopi cijelo Sinjsko
polje i nizvodno područje sve do Jadranskog mora.
Srećom, eksploziv koji su neprijatelji aktivirali prije
povlačenja, kao čin očajnika, branu je oštetio, ali ne i srušio, i brana se
potom morala žurno sanirati. Prva faza sanacije započela je još te godine,
početkom kolovoza. Krajem svibnja 1996. brana HE Peruća, obnovljena u cijelosti, još viša, snažnija i ljepša ponosno je
nastavila obavljati svoju odgovornu i zahtjevnu zadaću – čuvanje vode za sva proizvodna postrojenja Cetinskog sliva.