Datum trajno zabilježen u povijesti Hrvatske elektroprivrede je 28. siječnja 1993. godine, kada je u jednoj od najvažnijih akcija Domovinskog rata oslobođena Hidroelektrana Peruća. Na današnji dan prije 27 godina uspješno je okončana skoro sedamnaestomjesečna agonija te prijetnja da će rušenjem brane HE Peruća vodena bomba uništiti cijelo nizvodno područje s 40 tisuća stanovnika. Članovi obitelji, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata, izaslanik Ministra Hrvatskih branitelja državni tajnik Ivan Vukić, saborski zastupnik Miro Bulj, županijski i gradski dužnosnici, predsjednik UHB HEP 90.-95. Davor Tomljanović, tajnik udruge Igor Kalac, predsjednik ROJH-a Ivica Brakus, članovi UHB HEP 90.-95. i djelatnici HEP-a okupili su se kod spomen obilježja poginulom Anti Buljanu, a zatim kod spomen ploče na brani Peruća.
Nakon što su 17. rujna 1991. pripadnici bivše JNA i srpske paravojske zaposjeli područje unutar kojeg je bilo akumulacijsko jezero, brana i strojarnica Hidroelektrane Peruća, koja se nalazi na rijeci Cetini, u blizini Sinja, u kontrolnoj galeriji brane i preljevnoj građevini postavili su između 20 i 30 tona eksploziva, prijeteći njegovim aktiviranjem. Od srpnja 1992. branu su nadzirali pripadnici UNPROFOR-a, no 7. siječnja 1993. opet ju je zaposjeo neprijatelj. Pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga da će, u znak odmazde zbog pretrpljenih gubitaka u akciji Maslenica, srušiti branu Peruća, isprovocirali su, u konačnici, akciju Hrvatske vojske. Cilj njene operacije Peruća 27. siječnja 1993. bio je osloboditi branu i širi prostor brane HE Peruća, otkloniti opasnost i spriječiti katastrofalne posljedice vodenog vala iz perućkog jezera u slučaju miniranja brane, kao i zauzeti dominantne visove na Svilaji, kako bi se otklonila ugroza u širem području Sinja.
Neprijateljska je vojska, tijekom povlačenja u noći s 27. na 28. siječnja, aktivirala eksploziv, koji je, srećom, branu samo oštetio, ali nije srušio. U eksploziji je oštećena preljevna građevina i injekcijska galerija, nastali su krateri na kruni brane, promjera 25 do 30 metara i dubine 10 metara, došlo je do erozije brane zbog prodora vode kroz pukotine u brani, poplavljeni su rasklopno postrojenje i strojarnica Hidroelektrane te je prijetilo samourušenje brane.
Na sreću, nasuta brana inherentno je stabilna pa je dobro podnijela velika oštećenja, a upitno je bi li izdržala da je bila betonska, ili nekog drugog oblika. Osim toga, plan rušenja brane spriječen je i brzom intervencijom Hrvatske vojske i zaposlenika HEP-a. Hepovci su žurno pristupili sanaciji brane te u razmjerno kratkom roku uspjeli u pogon pustiti vodom i muljem poplavljene agregate. Prvi se zavrtio već 1. srpnja 1993., a drugi je agregat za proizvodnju električne energije bio osposobljen u rujnu te godine.
Obnova brane u cijelosti je završila krajem svibnja 1996. te je bila jedinstveni graditeljski pothvat u svjetskim razmjerima, tema brojnih konferencija, seminara i kongresa. Brana je sanirana ugradnjom glineno-betonske nepropusne dijafragme duge 256 metara, a akumulacijsko jezero moglo je nakon toga pohraniti osam posto više vode - 571 milijun prostornih metara, umjesto prijašnjih 541 milijun. HE Peruća je tako mogla nastaviti svoju misiju: čuvati vodu za sva proizvodna postrojenja Cetinskog sliva.
